Ekonomska i trgovačka škola Ivana Domca Vinkovci

Danas smo mi svi došli k Tebi u tvoju i našu knjižnicu. Okruženi smo knjigama koje si toliko voljela i rado čitala. Sjećanje me vraća na malu plavokosu novoselsku djevojčicu u susjedstvu s knjigom u krilu i osmijehom na licu. A onda je jednog dana ta bistrooka djevojčica došla u našu školu. Marljivo radila, učila, čitala i pisala sastave (danas bi rekli eseje) koji su oduševljavali čak i prof. Mirka Mravunca. Odlazak na studij u Osijek nije te obogatio samo diplomom već i osobom u čijem je prezimenu bilo samo jedno slovo drugačije negoli u tvom djevojačkom. Bio je to Josip. Dragi Josipe, hvala ti od srca što si s toliko ljubavi, pažnje i strpljenja pratio Jasmonku kroz život, svakog dana, svakog trena.

Jasminka je bila ponosna na tebe i na vašu tako dobro odgojenu djecu, na Teu i Davorina. Sa sjajem u očima veselo nas je obavijestila da će i ona biti baka.

     U zbornici tiha i samozatajna, u razredu prema učenicima pravedna, blaga i brižna poput majke. Ona je znala da na vagi života, ima osim zarađivanja i drugih vrednota, od kojih i te kako ovisi naša sreća i zadovoljstvo. Ona je vjerovala da je čovjek odgovoran za sve svoje postupke i sve svoje putove, i da može ići na sve putove zemaljske i nebeske, a da je posljednji put svakog čovjeka put k Bogu-Vječnom sucu.

     Draga Jasminka,

     Čuvat ćemo Te u svojim mislima, sjećanju i molitvama. Hvala Ti na čistom, velikom i plemenitom srcu!