Jasminka je bila ponosna na tebe i na vašu tako dobro odgojenu djecu, na Teu i Davorina. Sa sjajem u očima veselo nas je obavijestila da će i ona biti baka.

     U zbornici tiha i samozatajna, u razredu prema učenicima pravedna, blaga i brižna poput majke. Ona je znala da na vagi života, ima osim zarađivanja i drugih vrednota, od kojih i te kako ovisi naša sreća i zadovoljstvo. Ona je vjerovala da je čovjek odgovoran za sve svoje postupke i sve svoje putove, i da može ići na sve putove zemaljske i nebeske, a da je posljednji put svakog čovjeka put k Bogu-Vječnom sucu.

     Draga Jasminka,

     Čuvat ćemo Te u svojim mislima, sjećanju i molitvama. Hvala Ti na čistom, velikom i plemenitom srcu!